Luka Juhart

10. SVIBNJA, SUBOTA

19 sati – Luka Juhart (program: Globokar, Juhart, Demetz, Fuentes, Šaljić Podešva) @ polukružna

dvorana Teatra &TD (60′)

Harmonikaš Luka Juhart (1982.) studirao je na Muzičkoj akademiji u Trossingenu i na Sveučilištu u Würzburgu (Hugo Noth i Stefan Hussong). Redovito snima za niz radijskih postaja i nastupa diljem Europe. Nastupio je s ansamblima poput Camerata Zürich, Windkraft Ensemble, Avanture Ensemble, Slovenska filharmonija, BBC Scottish Symphony Orchestra, Simfonijski orkestar Bečkog radija ORF i dr. Surađuje s brojnim skladateljima (Rojko, Globokar, Larcher, Huber, Demetz, Mahnkopf).

Programme:

Luka Juhart: hrUP (2013.), for Vinko

Bojana Šaljić Podešva: Abstinenca 3 (2014.) *premiere

Arturo Fuentes: Getmove (2011., obr. 2014.) *premiere

Eduard Demetz: 4 Tracks (2013.) *premiere

Vinko Globokar: Dialog o zraku (1994.)

Glavni medij izražavanja skladateljice Bojane Šaljić Podešva (1978.) je elektroakustička glazba, fiksirane snimljene dvokanalne ili višekanalne kompozicije, rad s instrumentalnim i vokalnim zvukom u realnom vremenu, te glazbene instalacije. Druga važna domena njezina umjetničkog djelovanja je odnos glazbe i suvremenih vizualnih i izvedbenih umjetnosti.

Arturo Fuentes (Meksico, 1975.) u Europu je stigao 1997.; njegov glazbeni put odveo ga je iz Milana, Pariza i Beča u njegov trenutni dom, Innsbruck. Studirao je kod Franca Donatonija u Milanu i Horacija Vaggionea u Parizu. Piše instrumentalnu i elektroničku glazbu i bavi se kazališnim produkcijama, kombinirajući ples, video i elektroniku.

Glavna osobina Getmove je brzina. Zanima me stvaranje izmjenjujuće teksture koja sadrži nekoliko zvučnih dimenzija: čujemo zvuk tipki koji se miješa sa zrakom i pravim zvukom. Zanima me također i tamna boja harmonike u nižem registru; za mene je ona poput linije zvučne boje koja se kreće naviše. Pravilnost i nepravilnost, gustoća i svjetlost, okosnice su ovoga djela. (Arturo Fuentes)

Eduard Demetz studirao je klavir i orkestralno dirigiranje na Mozarteumu. Radio je na nekoliko filmskih, kazališnih i televizijskih produkcija. Skladbe su mu izvodili renomirani ansambli i orkestri. Umjetnički je ravnatelj Valgardenamusica festivala i podpredsjednik Festivala suvremene kulture Transart.

4 Tracks for Accordeon and samples posvećena su Luki Juhartu, čija potraga za instrumentalnom savršenošću, istančani osjećaj za ton, kao i otvorenost eksperimentiranju pri sviranju motivirali su me za skladanje ovih četiriju komada. Tracks je djelo fragmentarnog karaktera, koje živi od glazbenikove želje da se „zgrabi tipke“. Zvuk nastaje u realnom vremenu kroz elektroničku obradu fragmenata harmonikaške dionice.

Afroditi Psarra: Noisy Textiles Workshop

10. i 11. svibnja, od 14 do 20 sati , Klub SC

Organizatori: Radiona.org, Kontejner & Galerija Močvara, Muzički salon Kulture promjene SC-a

Radionica Noisy Textiles je uvod u svijet mekih, tekstilnih elektronskih sklopova uz korištenje programabilnih Arduino mikrokontrolera, digitalne elektronike i vodljivih materijala. Tijekom radionice polaznici će sudjelovati u kreiranju prototipova i istražiti proces primjene elektronike na tekstil stvarajući nosive sintesajzere / kontrolere s 8-bitnim zvukom, tj. svirajuće odjevne predmete.

Afroditi Psarra (GR) je multidisciplinarna umjetnica i doktorantica na područjima slike, tehnologije i dizajna. Njezin rad istražuje granice između narodne tradicije i rukotvorine, kreativnog kodiranja i soničnog eksperimentiranja s pokretom i plesom. Psarrini radovi uključuju nekoliko medija, od elektroničkog vezenja do nosive tehnologije i pametne odjeće za interaktivne instalacije i audio performanse. Do sada je svoj rad predstavila na cijenjenim novomedijskim festivalima kao što su Amber u Istanbulu, PIKSEL u Bergenu, Transmediale i CTM u Berlinu, Electropixel u Nantesu, MakerFaire u Rimu, itd. Trenutno odrađuje praksu u Disney istraživačkom centru u Zürichu. Najpoznatija je po prvom izvezenom Korg sintesajzeru nazvanom LilyKorg i interaktivnom nosivom objektu za performere Idoru.

afroditipsarra.com

Galerija Močvara vas poziva na zvučni performans Afroditi Psarra: Lilytronica, 11. svibnja u 21h, a 12. svibnja u 20h u Pogonu Jedinstvo. LILYTRONICA je projekt inspiriran DIY elektronikom, pop kulturom i narodnom tradicijom koji koristi elektronički vez u kontekstu eksperimentalnog sound performansa. Rad se temelji na live improvizaciji korištenjem tri izvezana sintesajzera nazvanim LilyKorg s LilyPad Arduino mikrokontrolerom i senzorima. Važan aspekt rada je kontradikcija koja nastaje suprotstavljanjem „nježnog“ sučelja izvezenog instrumenta i glasnog i snažnog zvuka koji proizvodi. Predstavljanje rada Lilytronica organizira se u koprodukciji Galerije Močvara i Radione.org.

www.kontejner.org

www.mochvara.hr/galerija-mochvara

John Chantler

10.SVIBNJA, SUBOTA

23.30 sati – John Chantler @ polukružna dvorana Teatra &TD (30′)

John Chantler dolazi iz Australije, no nakon kratkog perioda u Japanu, duži niz godina živi u Velikoj Britaniji. U svibnju ove godine izdat će svoj novi, treći album za label ROOM40. Albumu Even Clean Hands Damage the Work, većim dijelom snimljenome u praznim EMS studijima u Stockholmu, prethodio je The Luminous Ground, koji je izašao 2011. godine, a časopis The Wire uvrstio ga je među najbolja izdanja te godine.

To je bio njegov prvi LP album, gdje se fokusirao na analogno-digitalni modularni synthesiser sistem koji je prvi puta istraživao na albumu na kojem su uz njega sudjelovali Lawrence English i Tujiko Noriko (U, iz 2009.). Ciklus izdanja Automatic Music izdan je u siječnju 2014. preko The Tapeworma. Snimljen je uživo, a na njemu spaja sistem širokih mogućnosti koji proizvodi izmjenjive motive silaznih arpeggija i visceralne buke, pointilističkih umetaka i beskrajno varirajuće teksture.

Linkovi: http://www.inventingzero.net | www.room40.org

John Chantler from Gianmarco Del Re on Vimeo.

Artist talk:Hilary Jeffery

9.SVIBNJA, PETAK

20.30 sati – Artist talk: Hilary Jeffery, razgovor vodi Petar Milat (30′) @ polukružna dvorana Teatra &TD

Artist talk:John Tilbury

Nakon Tilburyjevog nastupa razgovor s umjetnikom vodi akademik Nikša Gligo.

Hommage Draganu Pajicu Paji

7. SVIBNJA, SRIJEDA

22.15 sati – Hommage Draganu Pajiću – Paji @ velika dvorana Teatra &TD (75′)

Više od 15 domaćih glazbenika i multimedijalnih umjetnika prve će festivaske večeri svojim nastupom odati počast prerano preminulom eksperimentalnom gitaristu Draganu Pajiću – Paji, osnivaču kultne grupe Cul-de-Sac i nezaobilaznom sudioniku, nerijetko i pokretaču, zagrebačke eksperimentalne i improvizatorske scene, a koji je s projektom Eklektični ekspresionizam i sâm sudjelovao u prošlogodišnjem programu Izloga. Sudionici ovog projekta su Pajini bliski prijatelji, glazbenici s kojima je Pajo surađivao u proteklih 30 godina vrlo aktivnog i zanimljivog umjetničkog djelovanja. Forma ovog koncerta obuhvaća nekoliko dijelova, počevši od najranije postave Cul-de-Sac, preko nastupa Pajinih suradnika iz njegove elektroničke i elektroakustične faze, do Orkestra za ubrzanu evoluciju, a obuhvaća i projekciju animiranog filma autorice Nicole Hewitt, te projiciranje autorskih dijapozitiva Nikole Vincelja Jinxa.

Ivan Marušić Klif, Mario Barišin, Darko Rundek, Andreja Košavić, Damir Prica Kafka, Igor Pavlica, Miro Manojlović, Sven Buić, Franjo Glušac, Snježana Ghallo, Luka Persić, Bruno Vorberger, Višeslav Laboš i Vedran Peternel samo su neki od glazbenika koji će svojim sudjelovanjem odati počast dragom prijatelju i kolegi Draganu Pajiću – Paji.

http://radio.hrt.hr/treci-program/ep/eksperimentalna-muzikografija-1-povijest/64534/

2 OD POLA U 1: Goran Jurković i Danijel Detoni

 7. SVIBNJA, SRIJEDA

21 sat – 2 od pola u 1: Goran Jurković i Danijel Detoni (program: Gamisch, Lauba, Detoni, Rzewski,

Glojnarić, Dedić, Kranebitter) @ MM centar (60′)

Goran Jurković je glazbenik koji jednaku pažnju posvećuje svim instrumentima iz porodice saksofona. Tražeći svoj vlastiti glazbeni izričaj najčešće se izgubi, pa se za pomoć obraća kolegama iz kvarteta Papandopulo i Mobilis. Rado posluša savjet, no čuje li ga usitinu, zaključite slušajući njegov koncert. Danijel Detoni, zvan ton Dis, Danči ili Danula, muči ljude svojom svirkom, a mlađu generaciju kvazi pedagoškim monolozima. Voli kuhati i čitati, te je vatreni navijač FC Barcelone.

Pijanist Danijel Detoni (magistrirao na Glazbenom sveučilištu Liszt Ferenc u Budimpešti) je izuzetan solist, ali i strastveni komorni glazbenik, čemu svjedoče i brojne nagrade (Državno natjecanje Leó Weiner 2003. u Budimpešti, Nagrada izraelske Zaklade Isman za iznimnu interpretaciju Ligetijeve glazbe 2006., najbolji mladi glazbenik 2008. prema odluci Hrvatske glazbene mladeži, i druge). Od 2009. podučava na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Julian Gamisch: unten! (2010.), izvodi: Goran Jurković

Alikvotni niz kao inspiracija ili kompozicija. Jedan ton inspirirao je skladatelja toliko da mu je posvetio cijelu skladbu.

Christian Lauba: Hard (1988.), izvodi: Goran Jurković

Tenor saksofon u punoj snazi, od zaglušujućih fortissima do ritmičnih piana, a sve inspirirano Bachom i r`n`b-om? Možda i nije, ali nije ni važno. Jer je svaka kompozicija svemir za sebe, a svaka interpretacija samo dijelić tog svemira.

Dubravko Detoni: 22 per 2 in 2 (1983.), izvode: Goran Jurković i Danijel Detoni

Saksofon i klavir napokon ujedinjeni  u 22 muzičke slike.

Frederic Rzewski: Winnsboro Cotton Mill Blues (1979.), izvodi: Danijel Detoni

When I die don’t bury me at all
Just hang me up on the spoolroom wall.
Place a knotter in my hand
So I can keep on spoolin’ in the Promised Land.

I got the Blues, I got the Blues,
I got the Winnsboro Cotton Mill Blues.
Lordy, Lordy, spoolin’s hard.
You know and I know, I don’t have to tell
Work for Tom Watson, got to work like hell

I got the Blues, I got the Blues,
I got the Winnsboro Cotton Mill Blues.

—“Winnsboro Cotton Mill Blues”

Američki skladatelj i pijanist Frederic Rzewski (1938.) koristi melodiju ove narodne pjesme kao bazu za zadnju od svojih Četiriju sjevernoameričkih balada za klavir solo, koje je dovršio 1979. godine. U ovome ciklusu Rzewski predstavlja četiri američke folk pjesme koje su povezane s aktivističkim pokretima u američkoj povijesti. Poznat je po tome da kroz svoju glazbu eksplicitno pokazuje svoja politička stajališta, a odabir pjesama u ovome slučaju odražava stav solidarnosti s radničkom klasom. Porijeklo pjesme Winnsboro Cotton Mill Blues seže u tridesete godine prošloga stoljeća, kad su radnici na postrojenju u Winnsborou (Južna Karolina) počeli kovati pjesničke stihove. Riječi pjesme trebale su potaknuti suosjećanje prema teškoćama koje je sa sobom nosio rad u tvornicama i promovirati solidarnost među radnicima. Iako Winnsboro Cotton Mill Blues, kao skladba za klavir solo, ne sadrži doslovni tekst pjesme, Rzewski se pobrinuo da suptilno značenje pjesme prenese kroz svoju skladateljsku tehniku i kompozicijsko-tehničke postupke, postavljajući pijanista kao protagonistu pjesme.

Sara Glojnarić: Movie Script Endings (2010.), izvodi: Danijel Detoni

Sara Glojnarić pri završetku je studija kompozicije kod Davorina Kempfa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, no djela su joj već izvodili brojni glazbenici, nalaze se na nekoliko nosača zvuka, a predstavljena su i na značajnim festivalima. U sklopu HR Projekta vodi studentski ciklus Code:new, u čijem je fokusu suradnja studenata kompozicije sa studentima drugih odsjeka Akademije. Hrvatska je predstavnica u sklopu International Rostrum of Composers, u kategoriji skladatelja do 30 godina. Također, izabrana je da napiše zadane skladbe za Međunarodno natjecanje mladih flautista “Flauta aurea”. Od 2014. godine stipendistica je Fonda Rudolf i Margita Matz HDS-a. Trenutno studira kompoziciju na Staatliche Hochschule für Musik und Darstellende Kunst u klasi Michaela Reudenbacha, u okviru ERASMUS programa međunarodne razmjene studenata.
„Movie Script Endings je jedno od mojih ranijih djela, s početka studija kompozicije. Ova dvostavačna kompozicija u kojoj su stavci izrazito kontrastni, bavi se pitanjem o mogućem završetku neke priče. Željela sam prikazati svojevrstan ‘director’s cut’ – ukoliko samo jedan događaj u priči krene drugim putem, cijela priča (i njen kraj) se u potpunosti mijenjaju.“ (S.G.)

Srđan Dedić: All that Blues (2000.), izvodi: Danijel Detoni

Srđan Dedić diplomiravši kompoziciju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Stanka Horvata, odlazi na daljnje usavršavanje na Sveučilištu u Strasbourgu (François-Bernard Mâche), na Konzervatoriju Sweelinck u Amsterdamu (Geert van Keulen) i u Tokiju (Joji Yuas). Njegova djela izvode ugledni orkestri i izvođači: Briselska filharmonija, Simfonijski orkestar iz Louisvillea, Praški simfonijski orkestar, Korejski komorni orkestar, Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestri Hrvatske i Slovenske radiotelevizije, Cantus Ansambl, Gudački kvartet Penderecki, Monika Leskovar i drugi. Dobitnik je više nagrada i priznanja: prve nagrade na Međunarodnoj skladateljskoj tribini UNESCO-a u Parizu (1988.), Nagrade MBZ-a za studentske orkestralne skladbe (1989.), Nagrade HGZ-a (1990.), prve nagrade na 29. Festivalu suvremene glazbe u Indiani (1995.), izbor žirija Međunarodnoga društva za suvremenu glazbu (1997. i 2012.), Nagrada Josip Štolcer Slavenski (2011.) i dr. Od 2005. predaje na Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

“Fascinantna 12-taktna harmonijska progresija već je stotinjak godina temelj improvizacije glazbenicima blues, jazz i ostalih žanrova glazbe. U skladbi All That Blues progresija je postala harmonijskom osnovom za 5 varijacija koje koriste elemente mog iskustva suvremene glazbe, a ujedno sadrže i prizvuk bluesa. Varijacije razdvaja kontemplativni motiv u basovskom registru. Skladba je napisana za nizozemskog pijanistu Marcela Wormsa, koji ju je snimio za album suvremenih skladbi inspiriranih bluesom New Blues for Piano, dok je partituru izdao američko-njemački nakladnik Peermusic.” (S.D.)

Matthias Kranebitter: Nihilistic Studies 4-6 (2013.), izvodi: Danijel Detoni

Austrijski skladatelj Matthias Kranebitter studirao je elektroakustičku kompoziciju u Beču u klasi Dietera Kaufmanna, Germana Toro-Pereza, medijsku kompoziciju u klasi Klausa Petera Sattlera, te klavir kod Christiane Karajeve. Poslijediplomski studij na temu Suvremena glazba kroz ne-zapadne tehnike završio je na konzervatoriju u Amsterdamu kod Rafaela Reine, a skladanje je učio kod Fabija Neidera. Po povratku u Austriju 2009. godine pohađao je satove kod Aleksandra Stanovskog i Beata Furrera na Sveučilištu za glazbu u Grazu. Nihilistic studies 4-6 (klavir kao neuroza) je namjerna kontradikcija. Dok oblik studije teži biti akademskim istraživanjem, termin “nihilizam” vodi u potpuno suprotan smjer, odmicanje od bilo kakvih dogmatskih koncepata, negiranje pravila, oslobađanje od njih, pa i od zdravog razuma.

Mirela Ivićević: Planet 8

11. SVIBNJA, NEDJELJA

20 sati – M. Ivičević: Planet 8 @ polukružna &TD (50′)

20.50 sati – Artist talk: Mirela Ivičević, razgovor vodi Ingrid Pustijanac @ polukružna dvorana Teatra

&TD

Mirela Ivičević je za scensku suitu Planet 8 dobila Nagradu Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski” za najbolje glazbeno ostvarenje u 2013. godini.

Iz obrazloženja:

“Među djelima hrvatskih skladatelja praizvedenima tijekom 2013. godine, Planet 8 Mirele Ivičević izdvaja se svojom inovativnošću i samosvojnošću… Premda je Planet 8 koncipiran primarno kao glazbeno-scensko djelo, glazbeni segment skladbe funkcionira i autonomno. U svojoj „gradnji novog zvučnog svijeta od krhotina zbilje i postojećih glazbenih elemenata“ Ivičević se ne ograničava samo na „konvencionalne“ zvukove soprana, violine, saksofona i udaraljki, nego im, u procesu trajno znatiželjnog i zaigranog istraživanja, pridodaje i zvukove elektroakustičke provenijencije, kao i one na „nekonvencionalne“ načine proizašle iz tijela svih izvođača. Glazbenost tih zvukova (ali i šumova, pa čak i „tišina“) u kontekstu je izvedbe često u funkciji scenskoga, ali se ta „sceničnost“ u konačnici vraća samoj glazbi, kao počelu iz kojeg izviru svi drugi elementi ovog majstorskog sveumjetničkog djela.”

Planet 8 alias Operacija Neptun: scenska suita za ansambl i (samo)refleksiju.
Dijete miješanog braka kritičkog i zvučnog doživljaja svijeta. Bliski srodnik instrumentalnog teatra Mauricija Kagela i arhetipskog Neptuna za kojeg se zvuk kao izražajno sredstvo najčešće vezuje. Reciklirajući svat, služi se svime što vidi i čuje, tolerantan, ne cenzurira. Ne štedi, preispituje sve što mu dođe pod ruku, pa i onog tj. onu u čijoj je misaonoj galaksiji nastao. Prirodno je stanište glazbenika koji se zbilje ne boje, već u potrazi za subverzivnom snagom glazbe, od krhotina zbilje i postojećih glazbenih elemenata grade novi zvučno-vizualni svijet. Taj svijet zbunjuje, uznemiruje, nasmijava i hrabri: istovremeno je zrcalo ne uvijek idealne stvarnosti, ali i neiscrpnog izvora mogućnosti njezinog preoblikovanja.

Koncept, glazba i tekst: Mirela Ivičević

Savjetnica za scenski pokret: Petra Hrašćanec

Oblikovanje svjetla: Bojan Gagić

Inspicijent i dramaturški savjetnik: Vedran Hleb

Producentica: Davorka Begović

Izvođači: Kaja Farszky (udaraljke), Goran Jurković (saksofon), Dunja Delač (violina, glas), Marija Lešaja (sopran)

Produkcija: Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu – Kultura promjene – Muzički salon

 

„U izvedbi će i ovaj put sudjelovati četvero po nekima zaista odličnih, a po nama genijalnih, senzacionalnih i urnebesnih mladih glazbenika“ Branimir Pofuk, Večernji list

Skladateljica Mirela Ivičević (Split, 1980.) završila je studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te poslijediplomski studij medijske kompozicije i primijenjene glazbe na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču. Autorica je akustičkih, elektroakustičkih i intermedijalnih djela, zvučnih instalacija, glazbe za film i kazalište, te dvije opere (Za tri lipe, MBZ 2007. i Karussell, ISCM/WienModern 2013.). Većina njezinih djela su konceptualna i interdisciplinarna, baveći se prije svega ulogom zvuka u socijalnom i političkom kontekstu pri čemu se često služi zvučnim nuspojavama suvremenog društva.

Djela su joj izvođena po Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Dobitnica je Rektorove nagrade  (Phantom no.3, 2004.), nagrade Theodor Körner (Ace of diamonds, 2010.), nagrade Rudolf Matz (2010.), kao i nagrade ISCM-a za glazbeni teatar (Gender)Bender 9,99 (2011.). Od 2010. s Gordanom Tudorom organizira međunarodni festival suvremene glazbe Dani Nove Glazbe Split.